jutros oblaćim tvoje ruke

zaustavljam tramvaje

blijede probuđene misli

kovitlaju se stanicama

prolaznici šapuću

nerazumljive igrokaze

...

jutros oblaćim tvoje usne

na zamagljene prozore

prljavih kupea

djeca izgubljena u odrastanju odraslih

ne razumiju nagle pokreta

odlaske bez zagrljaja

...

jutros oblaćim tvoje uzdahe

strahom škripe kočnice

život na koncu

nestaje svijetlost

ispod prozračnosti trepavica

začuđen umire dan

...

jutros živim tvoje korake

šaram prljave drumove

osmijehom nas

puštam šarene balone

da lete lete

u novi dan

Ljubica Ribić