Visoke su te kule
što ih ziđemo u zraku

dohvatiti kamenu pticu
možeš samo okom
i dlanom punim
gorkog sjemenja

ne želim biti znak
nekom gostu za skretanje
u visine

tko me ne razumije
neka mi samo vjeruje
srcem prostodušnim

jer sve su moje smrti
jednake mojim snovima

zle i dobre kukavice
na vagi izgubljenog smisla

ti si moj ponder
uteg i skala
i ako si kula
i ako si ptica kamena

ja imam uvijek dovoljno
gorkog sjemenja

da te ponovo ziđem.

Duško Babić