kad krenemo u šetnju
ti i ja srce moje
sasvim nas je dovoljno
za početak dana

svedana

kaldrmom krune se koraci
i ja se držim za ruku
moje ruke dušo moja
stisak je sasvim dovoljan
da osjetiš kako si za uvijek

ono jedino što nosim u sebi
pjesma moja van svake pjesme
opjevane stopalima bosim
u akvarelu pogleda potpuno
nebeski razložno
željom da ti odljetujem
u njedrima

sunce bliske svemoći
zove te ljubavi

dok koračam tišinom
porađajući pjesmu našu
bosonogo dijete
što diše plućima tebe

u čekanju strpljivo
da ga nasloviš

Danja Đokić