NOĆOBDIJA
Bilo je
da mjeseca
i nije bilo
zaturio bi se
umoran
od nebeskog hoda
s mišlju
da nestane
zauvijek
da ugasi lampu
i ostavi nas dvoje
da se ljubimo
u mrklom mraku
al' mu uvijek
dođe žao
vrati se
na svoje mjesto
u lance od srebra
da svjetlošću pjeva
i noćas će...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 12. 11. 2013 ob 21:55
- Prebrano 675 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 354.66
- Število ocen: 11
