Uvukoh ruke duboko

u početak trajanja

u rođenje prije rođenja

u nestvar prije no što stvar posta.

Razgrnuh spoznaje ne bi li bit pronašla.

...

Zagreboh površinu jezera slutnji

gdje kovitlaci nade dubinom nestaju,

gdje zvijezde se čude tami plavetnila

gdje izgubljene duše nemirom lutaju.

...

Ostavljena u međuprostoru

između sna i jave, između tebe i sebe

bezglasno šapućem nerazumljiva,

neshvaćena u ispraznosti vremena

koje curi niz pokidane tetive postojanja.

...

Ni bol ne osjećam, hladnoća ne dotiče moje tijelo

bezgranični prostor nesagledivih mogućnosti

tišina trajanja bez početka i vidljivog kraja

bit, dal u meni sačuvana, u tebi sakrivena

posijana sjemenom trenutkom stvaranja.

...

Uvukoh ruke duboko

u početak trajanja

u rođenje prije rođenja

u nestvar prije no što stvar posta.

Ljubica Ribić