Lament nad ilovačom
prva noć je obilježena
suzom djeteta što nikad
sutra uz oca
upoznati neće
da bi svijet isplakala
majko sveta
zemljom obilježena
morala bi barem
još toliko puta umrijeti
koliko si bisera
pod rebrima nosila
i još jednom
za nebo koje je oći zatvorilo
u jezivoj godini razotkrivanja
pa kad je ovdje
sve nemoguće moguće
Bože što ne učini
da ilovača liječi kosti
da majke imaju
što na srce priviti
kad ponovo budu
mukom porađale
kost svoju
djelo Božje
ako je biti
po opstanku
čovjek je čovjeku
peta strana svijeta
ako je po (ne)čovjeku
prva su slova
istina ispisana
na glinenim grobnicama
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!