VOŠTANICA
Zabrzalo Vrijeme
hodnicima njemu znanim
otječu sati nepovratni
istim pravcem prema naprijed
tiha vojska korača
ubija bez riječi
odjeka i metka
sve što se na putu priječi
melje u svom žrvnju
ostavlja bez imetka
velike i male
gnome i gigante
vjetrom nošen
iskrom zapaljen
nevidljivog plamena pramen
razgara vodu i kamen
guta zemlju otvorenih usta
ne hajuć za Svijet
ni tko ga stvori
a mi se ljubimo noću dugo
zaustavljamo ovu silnu braću
glasom punim meda
ti me dižeš iznad svega
u polju od poljubaca
ta strašna vojska
našoj je svijeći
samo kap zlatnog voska.
Poslano:
08. 11. 2013 ob 07:40
Spremenjeno:
08. 11. 2013 ob 12:58
... kao uvijek - jedinstveno... Duškovo savršenstvo!
Pozdravi mi moj ljubljeni Zadar.
lp, vida
Hvala ti draga Vida na lijepim riječima. I Zadar pozdravlja tebe !
Duško
urednica
Poslano:
08. 11. 2013 ob 23:18
Spremenjeno:
08. 11. 2013 ob 23:20
Čas, ki je najpravičnejši od vsega: nič mu ne uide in na svoji enakomerni poti naprej, ugaša življenja, izumira vrste, odmerja obstoj. In izmislili smo si ga sami, poleg tega pa verjamemo, da je z ljubeznijo premagan, vsaj tiste ure v objemu štejemo v brezčasje. Pesem, ki tudi z jezikom teče enakomerno in smelo, kot čas. Čestitke,
Ana
Hvala ti draga Ana, na dubokom razumijevanju ove pjesme. Vrijeme je moguće pobijediti jedino ljepotom, a ljubav je osnovno gorivo za vječnu vatru iz koje se rađa ljepota.
lp
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 08. 11. 2013 ob 00:08
- Prebrano 745 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 410.9
- Število ocen: 10