Iza nas ostat će grobovi prevarenih duša
velike pijanke ljubavi i šale o vremenu
štit bez grba i sokola da ga čuva od sjena zlih
štitonoše u bijegu preko brijega napustit ćemo svi
kola zaglavljena bez konja bijesnih ranjenih u slabine
iz lonca dizat će se para ka nebu iz nozdrva kapi znoja
bez savjesti sa noža vrha oštrice kruh ćemo jesti
udarat će bubnjevi padat ćemo kao čunjevi u čučanj
koljena smrvljenih riječima molitve djevo gdje si
što nas ostavi i djecu i pjesmu o snu kao vijesti
bolesni kakvi jesmo prvi puta odat ćemo
svoje lice svoju krv meso prijesno
svijetu i što se nikad ovako umni
slabosti ne otesmo.

Duško Babić