ne umijem ti
riječima objasniti
sve ono
suzom opisano
koliko me je koštalo
ta jedna pjesma
koju nisi priznao
svojom

sad kad si tu
potpuno smješten
u srcu srca
odnjegovan

reci mi

hoćeš li me voljeti
kao ja tebe
kroz fado
kojeg sanjam
dok te ljubim

reci mi

irisom oka svoga
dok cijela ti se pružam

od prvog jutra
i svakim sljedećim
kojim ozdravljam
sve ranjivosti
u riječima

reci mi

otkud ti to
da te ne volim

kad si u svakoj
mojoj pjesmi trajan
prjelomom svjetla
jer tvoja sam

i kroz staklo
ruže mi poslane
što miriše udvojeno
premda daljinom
blistajući u suncu
očiju tvojih

reci mi
jednostavno
opisujući njima

sav svijet naš
s ljubavlju
kroz koje gledam

Danja Đokić