Sveto je svjetlo ljubavi
odbacujem snopove noći
puštene iz nekog
nijemog filma
koji me više nikada neće
i ne može dotaknuti
Tobom oživljena
otok sam
Mont Saint Michel
onog trenutka
kad si me zapljusnuo
i sad ćutim samo dodire
oseke i plime osvještenih
svih njegovih razložnosti
osjećam te
slobodom
(svih čula
bez prošlosti)
tamo iznad granitne stijene
i same rijeke Couesnon
u Normandiji što sada spava
sigurno spava sa srećom
na pravdi stečene prisnosti
kuća je naša posvećena
u srcu svjetlosti oba oka
u koja se kunem
dugo već
kako volim
Tebe
na aluvijalnoj ravni
gdje smo prvi put pristali
kao dvoje u stopi
da bi bili cijeli
život jedan u svjetlu
sebi okrenut(i)
mač podignut nebu
Poslano:
04. 11. 2013 ob 20:34
Spremenjeno:
04. 11. 2013 ob 20:38
Lepo, občudovanja vredna slika neke ljubezenske zveze.
Pozdrave od
Andrejke
Hvala Andrejka, lp
Všeč so mi te primerjave plimovanja v Normandiji in pozabe preteklosti v občutenju ljubezni. Pesem, ki je zrela, čeprav govori o neizmerni zaljubjenosti. Čestitke,
Ana
Hvala Ana, na istinski prelijepom komentaru
lp, Danja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
- 04. 11. 2013 ob 13:42
- Prebrano 794 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 345.74
- Število ocen: 9