kad po hladnim vodama
samo oči otplove
želim pitati
jer opet me budi ljubav tvoja
kako more zeleno sanjaš
u oku mome
sagorjelo je sunce
oko srca studen je već
i lutku ti nosim jer hladne
su špilje u dubinama
i snježna je idila
u njezinim očima
u osmjehu kojega nema
pokušavaš li shvatiti
brzinu okidača, snagu oluje
i što će biti naš život
u koji se nećemo vratiti
zagledan u odjek
s kojim isplovim a ne znam
sanjam li da ne sanjam
zagledan u hladne zvijezde
u moru dubokom
Kadar umre otrok, gre med angele. In živi v odsevih neba v zenici tistega, ki ga pogreša, ki ga pestuje, ki se sprehaja z njim po zvezdnem in dnevnem nebu. Ganljiva in globoka pesem, čestitke,
Ana
Hvala lijepa, Ana.
Veliki pozdrav!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!