Nebo će možda
već sutra
osvanuti kao bojanica
za djecu bez Oca
platno sa scenama
iz ratova pčela
brojanica prekobrojnih
u košnici vremena
na livadama ukrašenim
glatkim kostima i konjima
sa sapima nekad znojnim
od neoprostive vrućine srca
netko će ponovo htjeti
ubiti cara-žandara
ili ljubiti kontesu-metresu
u zagrljaju vatre
naroda i prirode
netko će opet svirati
Chopinovu herojsku polonezu
pjevati Marseljezu
na ovom stadionu
gdje se sabiraju oči ojađene
pred putovanje
u zlatnom žicom ograđeni
besmisao
zle krvi
kladim se
na slijepo
da ću ja biti
do tebe prvi...

Duško Babić