Što da odgovorim
u tvoju odbranu
da krenem sa jednim
volim te
mada sam siromah
od nekoliko koljena
a ovaj svijet je neizbrojiv
bezglav i vrtoglav
u isti mah

jednako je nebeskih tijela
pod svodom
koliko i mlađi
pod vodom
jednako sam neubrojiv danas
kao i na dan rođenja
prije prethistorije
možda mahnitiji
za jedno sunce
u jarkim očima

tako ja brojim svijet
do bezbroja tebe u njemu
do izliptjele krvi
u blatu razuđenih lica

bez tebe bih koračao
do mraka
vezan tekar uzama
šutnje na usnama
da te grijem
gdjegdje vatrom
a gdjegdje grijehom
tako će teć'
zasvagda
i ova srž
iz kičme siromaha

što da odgovorim
u tvoju odbranu
kad te nema
da me uhvatiš
ispod miške
napraviš od mene
spiralu za uru
i ostaviš
da treperim
zarobljen u zvijezde.

Duško Babić