(kad ikona šuti
to je sveta tišina)

zastala jutros
pred slikom sveca
ruka je u nemoći
jednostavno klonula

nakon neizgovorenog
budibog s nama
ili možda samo Amen
moja soba od samoće
kapitulirala je
načisto

(blaženi mir

pod aureolom neba)

znajući kako ono jedino
sapire grijehe ulice
(i moje danas)
koje dobija trenutno
uz jesenji aplauz
i svelisnog obožavanja
poljupce

volim, stojeći u sjeni
promatrati igru
izgubljene ptice sletjele
na žicu pod naponom

nula ili faza svejedno
transformacija nastaje
u trenutku dodira

evo, mogu naslutiti
taj potpuni kaos
od kojeg je počelo sve
i sve će se i završiti
baš tako kaotično

osim ovog trenutka
osobne nesređenosti
malene ptice na žici
pod naponom

sama u samom
epicentru uragana

(kad pjesma zašuti
to je mrtva tišina)

Danja Đokić