Tik-tak,
tik-tak...
Svijet je
udaljenost
od kreveta
do prozora.
U ovratniku
muške košulje
kao u trbuhu
trojanskog konja
prije sna
obilazi planetu.
Tik-tak-tik...
Zbraja otkucaje
sabijene
u vršak jezika
Nejačad
nepodnošljivih misli.
Tik-tak
tik-tak...
Složenim
u ponoćne povorke
grize ruke
gura u ždrijelo
gušeći ih
suludom rječitošću.
Tik-tak...
Pod noktima
zarivenim u dlanove
okoštava.
Hitnja za smislom
opoziva trajanje.
Tik-tak,
tik-tak...
Tiktakanje, ki ves čas meri iztekanja, sili v premišljevanja, v gostobesedje, ki se ne more izoblikovati v preprosto misel, smisel. Ritem pesmi lepo podkrepi njeno vsebino. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: luciapavlovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!