Pjesma neka čeka
Dane umivene maglom,
Onda,
Kad ispod otirača nađem
Samo prah
Pometenog traga
Prema nesamoći.
Pjesma neka čeka
Kišu u oku,
Smožden smijeh
I procvali jauk
Kojeg zaključah u škrinju,
Zajedno sa razbijenim ogledalima
Iz sobe za njegu učmalosti.
Ako se ikada vratim
U umrle predjele
Radosti,
Pjesma neka me tamo čeka
Na izvoru
Svježeg,
Nemirisnog mraka.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!