Plavo ulje mreška se irisom oka neistraženih dubina,

miris kadulje u zjeni zelenih algi

svjedok harmonije različitih.

Razdjevičeno nebo miruje,

guši kliktaj Johnatana visinama.

Spušteno sidro zabranjuje kretanje u pogubnost nagodbe,

dubine ubiru modrinu tragovima zrelih kupina.

Ustoličene hridi osluškuju.

Tek, svijetlost para temperama nacrtan zrak.

...

PRAVAC POZNAT

...

Sidro razdire pješčani sprud,

kadulja miriše duboko u oku sjećanja,

čekanje broji minute u prozirnom igrokazu,

mimo sjećanja prolaze hodnici,

zatvoren krug guši mogućnost bijega,

teatralnost išaranih zidova napuštenog hrama,

svetost zaustavljena u kriku.

Plavo ulje mreška se irisom oka neistraženih dubina,

riječno korito sakuplja teret nečistih izvora,

donosi slutnju u njedra.

Otvorena rana peče

dok plava krv struji niz rasječenu koprenu pogleda.

Ljubica Ribić