Tinja u srcu
ljubav grešna
more izbacuje na obalu
posljednjeg gorostasa
i tvoji bokovi sanjaju
daleke mostove
duše nagrižene jodom
dokove
gdje alge ljube brodove
dolje
ispod palube
oči ne vide oči
uspavane zazorom
od prebrzog starenja
materije
što otpušta stanice
razjedinjene solju
a i ti bi to htjela
da skončaš neslavno
bez pozdrava
s algama na usnama
u grču
najnježnije smrti.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!