jer prezirem poeziju na tanjiru.
i kada plivam unazad noću na granama
robim petnaestogodišnje device.
mirisne zatvaram u hrskavu krv.
zvaću se (losos za dvoje) i
reći ću nama: vi obeščašćeni u staklu
i otrovani u kamenu
proprskajte na smrt,
sve što se srkanjem može posrkati
svem u nama što se može posrnuti
u toku, reku , moru.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!