da l' grijeh je lutanje ovo

niz drumove blatnjave duge

da l' grijeh je sebe

drugačijeg voljet'

i stvarat' novo u novom

bol u sreći

i grabit radost

u poderanoj vreći

zar grijeh je

biti sam

a biti mlad

biti star i biti sam

u tišini ispod olovnih zveketa

usnulih jahača

zar grijeh je

biti svoj

u tami ispod otirača

prašnjava tuga

ne vidi ne poznaje

ni sebe ni druga

tek svijetlost neka

daleka

prene na tren

osmijeh čekanja

da l' grijeh je lutanje ovo

niz jutra

poderanih kaputa

pogužvanih nota

ovratnika što grebu

neku slučajnu ženu

hmmm

zar grijeh je voljet'

vlastite sanje

u noćima kad vino

utjehu daje

a jutro se smije

pognute glave

ne

neću da plačem

ni da se smijem

ne mogu više

ni ljubav da krijem

jer volim se mržnjom

što bol ti donesoh

zabluda moja

krv mi sad ledi

a mogli smo biti

zajedno sijedi

zar grijeh je voljet'

vlastite sanje

oprost ne tražim

znam ima me

sve manje i manje

u pogledu tvoje

iskrene laži

Ljubica Ribić