zadnja balada je pucanj u prazno

premda su

balade nježne

i ne pucaju

ne pucaju u mete

ali pucaju u ljude

i njihove skrivene odvojke

između  klijetki

ako već idemo tamo u srce

pogledati

kamo se skrio

onaj osjećaj

koji ne želimo definirati

ako je to bol

mi smo slabići

ako je bijes

mi smo neprilagođeni

ako je ljubav

beznadni smo sanjari

zadnja balada

je projurila mimo mene

a ja mimo nje

iako bježi

ostaje

uočljivo lepršajući u međuprostorima razuma

tamo u zapećcima osjećanja

koje mi još dopušta

začahureno vrijeme

i ukradeni prostor

čeka

na nepredviđeni trenutak

možda ću je onda zapjevati s tobom

ako ne bude suviše hladna

Jure Drljepan (JUR)