NEBO PONAD NEBA
Klešem u kamenu čovjekovu odbranu
dlijetom što u dlanu žeže ranu
pali i peče do mozga i dalje
do neba nadsvođenog još jednim
većim za cijelo nebo
od ovog
pod kojim se ne ljubismo dovoljno
Žuljava se ruka ne umara lako
naredba je jasna
urezati treba svako slovo
riječima biranim
od čistog ljudskog zlata
umijećem neviđenim
da kao rod pticama
slobodi se naučimo pjevati
Dok jedna ruka s batom
na drugu s dlijetom
hoće snagom svom
znoj se čelom rosi
oči grize
u kapljama ponoru se otkida
da pomogne kamenu srce omekšati
suzom trudbeničkom
slova uklesati
u odbranu ljepote tvoje
nebo moje
što nas čekaš
ponad neba od čovjeka.
Uhhh, jaka, baš jaka!!
Svaka čast!
Lp.
Milen
Hvala tebi dragi Pjesniče.
Pozdrav iz kišom okupanog Zadra !
Duško
Slojevito, višeznačno...sjajno - kao uvek, oduševi me tvoja poezija.
Pozdrav,
J.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 16. 10. 2013 ob 02:12
- Prebrano 829 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 321.8