U mojoj sanovnici stoji:
naći ćeš nju i nadjenuti joj ime
lagano kao saonice niz brijeg
u hvatu oborenog neba na reveru spavača
napravit ćeš sistem ljepote
od njenih grudi i kose
knjigu punu došaptavanja o velikom daru
i bit će ona tvoja streha u nevremena
i trijem od iverice kad se omladite
držat ćete živog soba u predsoblju
na čije će rogove sletjeti šeširi
kad se vratite s opere
bez glasa bez krajcara
s dvije olovke izmrvljene na usnama
gdje ste ispisivali slova crvenim ugljenom
volim te
volim te volim te volim te volim te...
sanjam te.

Duško Babić