Nitko još nije
naučio noć
zato nudim ti evo riječi
kao pomoć
svoju ljetinu
na priprostom stolu
na javnoj pijaci
u palači
gdje pijanice su
i pajaci
upisali pobjedu
nad podnevom prolazećeg dana
u pojavnosti
tu sam negdje i ja
nijemo širim
pusteni šešir
za plaću namjesničku
revnosan da ti budem vodič
iz secesijskih snova
o arhitekturi
ogoljenoj
poput tvog bedra
kad se zaputiš glavnom ulicom
nepostojećeg grada
u potrazi za svježinom
jer te guši sve
prsa ti pucaju po duši
kao dugmad
bjelja od oka
i samo nježnost
uhvaćena u riječ
može biti
sinonim za odar
kad jednom bez skrupula
zadovoljena
poljubiš noć
u usta.

Duško Babić