Sve je u znaku broja sedam
gora sinjih mora i patuljaka
iz neproživljenih bajki
(zgasi sve tame Aladine

(pr)osvijetli me)

i sedam muza od kojih me činiš
potom i sam od nadrealnosti
neprihvaćen andaluzijski pas
spremno podvija rep
dok kažeš britva okom
tako skokom u predaji

samu sebe usvajam
adaptirajući se

oslovljavam te
vjerno nevjerno moje


nemilosrdno tvoje sam
samo kad je najpotrebnije
žaokom da ostanem u tkivu
do besvjesnosti oticanja
da bih te sačuvala na odlasku

ja tvoja pjesma i riječ tvoja
prva od postanka

kad me opkoračiš
da sljubim ti se s tabanima
sva uvučena u korak
kojim te ne mogu mimoići

svedušnosti u kojoj lude
svi doskorašnji osmijesi i plakanja
nadohvat jednoumlju
u kojem si ti
samo ti

i ja oduvijek koja se javim
utičući prepoznato na svih
sedam dana do isteka ponoći.

Danja Đokić