Viđali su je po tuđim pesmama Kako čupa reči neviđene I presađuje ih u svoje oči Zalivala ih je gorkim suzama Da uvenu što pre Jer nisu njene Reči nedoživljene
Sretali su je na tromeđi Uma, srca i mašte Čupala je korov iz duše Lekovite reči potkradala Iz tuđe bašte Da bi se zavarala Bar na tren
Nevešto je eskivirala Lovce na ljude Sebe maskirala do neprepoznavanja Nije uspela u tom begu Ostavila je krvave tragove U prvom snegu Ranjena u srce
Zgrabile su je neke ruke crne Dok je ujedinjavala brda i ravnice Gorštakinja beše ona S hodom lakonoge srne I s rukama što vade pucanj Koji joj je razneo srce