Čekaju nas one ruke

nježno će polje tkati

Umjesto utopije sada će

klijati ljubav

Još stvarne su

staze naših navika

eno, drvored lista

Tvoj brat više ne bježi

od urlika (koji su nas prognali)

on će svoje zagonetke posijati

niknut će cvjetovi

među njima ćemo opet

malena moja, zidati naš dom

Zakotrljaj smijeh

(niz mekane koprene)

i ne plači ako te stûd

(povratničkog koraka) podsjeti...

Ne tuguj, češljat ćeš barbiku

u dnevnoj sobi, u nju će opet

svjetlost, klorofil nad uzglavlja

i među oblačne zidove

Slova rasutih knjiga se bude

radi priča pred san

radi uspavanke

I mama već glazbu tka

i niz polje nježno skuplja

rasute dane da se po nebu

rasporede zvijezde zavičajne

mirkopopovic