"Svašta umem, stvarno umem, samo sebe ne razumem." - Mika Antić
Bagat mašina za šivanje i gondola na televizoru.
Dva klikera u džepu, jedan napukao.
Stari kad mi je rekao : „ Đes ti avanturista!?“
Milion pitanja al` jedno najvažnije:
„ Šta mu je „avanturista“?“
Herbarij od sasušenog lista, prve pjesme.
I dvije Vesne i jedna Amela,
Što nije htjela.
Kao.
Pa se predomislila.
Kao.
Oko desetak ¨JAO¨.
Isfoliranih.
Jedna slomljena noga.
Oči fildžani buraza Zije u strahu od babaroga
Kad mrtvi ustaju da probaju nenine tufahije.
I stari kad ga probudimo u gluho doba.
Uleti u sobu i zagrmi:
„ Avanturisti jel` bilo dosta galame?! Na spavanje!“
Sanjanje.
Nepregledne budućnosti u tami ispod jorgana.
Ritmom klokota mašine za šivanje pod maminim nogama.
I kraj mukama jedinice iz fizike kad bi Babo rek'o:
„Pustite djete na miru! Jebale vas nauke! Nek' je živ i zdrav!“
Potom JA – PRAV, ko bor, na maturi.
S njom ispod ruke.
Izgledalo je da sve su muke izmišljene.
Ne postoje.
Voljećemo se do kraja.
Do kraja balade.
Il' dok ne umre Mika.
Ponekad, samom,kasno kad zaspu djeca, dođe mi slika.
Pa sjednemo ja i Mika, i ...
Bagat mašina za šivanje i gondola na televizoru.
Ah, kako radi padamo v nostalgijo ... gondola in šivalni stroj ... in pesnik, ki govori s pesnikom in se njuna mladost premeša in bralec avanturistično srka to zgodbo, ki se kot simpatičen star film (to zmorejo te besede!) zavrti v notranjosti. Čestitke,
Ana
Lijep komentar Ana:) Stara je pjesma ima joj petnaestak godina.
Pozdrav :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!