Ja sam, možda,
prejakim izrazom
ubio nadu
slavohlepnom
bardu u pokušaju,
ali je time
verovatno spašena
generacija onih
koji u moru bizarnosti
osluškuju živu reč.
Tražeći da čuju pravu.
U zveketu besmislica,
nevešto stihovanih
nesluhom
prepoznatljiva sintagma
dolazi kao kazna,
atak na smislenost
i umišljajno
gnječenje razuma.
Prejakim izrazom
jesam uništio hrabrost
usiljenog nestvaraoca,
smišljeno
i sa namerom,
jer kada
takvi progovore,
Anđeli sklanjaju muziku,
a Bog
odlazi na spavanje.
U grotlu neukusa,
svakidašnjih prepada
nadobudnih neznalica
na misaone procese,
svakolikim kičom
pogođen,
prilično zgađen,
neopisivo,
nepogrešivo,
neizrecivo se ponosim
svojim nedelom.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!