MENI OSTAVIŠ WITGENŠTAJNA

MENI OSTAVIŠ WITGENŠTAJNA

 

Nije ti žao što si sama?

Riječi čuvaš za prodavača voća i povrća

Mesara i bravara

Neizlječivog romantičara

Riječi ti poprimaju okus alternativne medicine

I najpraznije šupljine lako se napune sugestijama

Ako ništa onda bar utjeha

Da se izgovoreno negdje i dešava

Zar ti zbilja nije žao što si sama?

 

Meni daš jabuku

Meni ostaviš Witgenštajna

Eto ti, kažeš,

Traži slova u peteljkama

Traži J i A i B u mesu ugrizima

Traži malinu u kupinama

Međunarodni Monetarni Fond u Zdravim Ishranama

Ravne tabane u afričkim nogama

Savanu njuši supermarketima

Eto ti, kažeš, sva slova a ti ode sa riječima

U ribarnicu

Kod mesara i bravara

Ti ode na sljedeću trku razgovora

Meni ostaviš Witgenštajna

Jabuku

 

Nije ti žao što si sama?

Što te odmotavam ćutanjima

K'o šarene tepihe proplanaka djetinjstva

Prostrem ih pa prstima nožnim tragam oprezan

Za “plavom” isfahanskih džamija

Riječima uvezanim do zelenog u slovima

Do zelenog tvojim očima

Do tamno umornog u pridjevima bačenim na tezge

U samoćama od pola kile 


("Može li malo više, gospođo?!")

Više svile koracima

Manje zvuka riječima

Nešto sitnih jabuka pod klokot kamenjima

 

Zar ti zbilja nije muka od NJ u kajanjima

Kako samo možeš odnijeti vrtlarima

LJ u patuljcima

Kako ga samo smiješ zaboraviti

U ljubavi

Bez LJ bi ljubav ostala bez patuljaka!

Ti bez naših razgovora mojim šutnjama

Zar ti zbilja nije žao da ostaneš sama?

Usred neizgovorenog uzdaha

Usred NJ u kajanjima

Usred mene u nadanjima

Svako sam slovo neizgovoreno i prećutano

U tvojim pogledima dok me miluješ preko ramena

Kako samo možeš i pomisliti da si sama?

Ostaviti i mene i Witgenštajna

Kako samo možeš ne pročitati me u čekanjima

Kako smiješ i pomisliti da se tama rimuje sa sama

Zar ne vidiš, domaćice, slijepo u riječima

Gluho u pogledima

Kremenje u potopima

Kako ti nije žao tvoga glasa u mojim tišinama?

Nosi mi se s očiju kad ti ne kažem

Odnesi i to sigurno u navikama

Nosi mi se s očiju domaćice

Ponesi bar sa sobom ovo duplo V u Witgenštajna

Ne razumijem ga

Edin

Ana Porenta

urednica

Poslano:
11. 09. 2013 ob 21:26

Kadar srečam njegovo ime, se najbolj spominjam misli, da je treba o tem, česar ne moremo izreči, molčati. Všeč mi je ta ideja, da so besede alternativno zdravilne ali da se izgovorjeno materializira ... in vsakdanje besede, kako jih čuvamo za peke in mesarje, pol kile rečeš, in imaš pol kile ;))) Pesem, ki v drugem delu narašča v jezo in nezmožnost izražanja sebe v  odnosu - ne z besedami, ne brez njih  ... Kar stresel me je tale verz: " Kako ti nije žao tvoga glasa u mojim tišinama?" pesem, primerna za enotedensko premlevanje, seveda v tišini. Čestitke,

Ana

Zastavica

Edin

Poslano:
11. 09. 2013 ob 21:34

Ana :)

Ma dobro znamo je stara pjesma, bila je na radu u inostranstvu. Ona je nastala ovdje na Pesem.si, ako ti to nesto znaci. A znam da znaci :)

Pozdrav i vrati smajlije, virtualno raspolozenje ovisi o smajlijima. :)

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
12. 09. 2013 ob 20:53

;) ;)) jer puno znači ;)))


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Edin
Napisal/a: Edin

Pesmi

  • 11. 09. 2013 ob 15:11
  • Prebrano 955 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 319.8
  • Število ocen: 7

Zastavica