ne može više
nema gdje stati

tri četvrtine mene
odavno je već
s druge strane ogledala
i ovo što je preostalo
nedovoljno je sasvim

za orošeno jutro
djevičanske sreće
koju ne upoznah nikad
u obliku tananosti
prve violine
iz tvog ženskog orkestra

zbog nemoćnosti
odstranjena sam
zauvijek

jer je jedan izvor
isuviše rano krenuo
i nije dostigao
suđenu mu rijeku
pa je morao ponirati
do jedinog ušća

kao priznanje

svih samoća
okrenutih sebi
pod kožom
u obljubljenosti

Danja Đokić