u masi različitih ipak je usvojeno isto kao i kroz ponavljanje svih bliskih svejedno
ovako ili onako
ne znajući kako smo dva sirota goluba tako preplašena otjerali s trga Campo de' Fiori
a trebali smo zapravo drugačije disati punim plućima poznatog neba i odvagati svaku misao što je prijetila od oka u riječi nerazuma da se pretvori kao što se pretvarala svaka od straha iskazana nepovjerenjem prošla bol
ovako ili onako
grčevito smo se stiskali kroz aureole pjesme što je bila prepuna ožiljaka nas dvoje bez maske iz pogrešnog filma drhteći kao mačke na usijanom limenom krovu koje su potrošile odjednom svih devet života
ili kao ptice uporno mašući pepeljavim krilima i u osnježenom oblaku tražeći žar
ljubavi samo u spoznaji okrunjene kroz svjetlo da bi mogla vječnost da živi