Samo Pjesnik još nosi
kaput postavljen nebom
i čizme vojničke
za sjećanje
na odbjeglo djetinjstvo
na kiše
koje danima nisu prestajale
razarati mu dom
pljušteć odozdo i odozgo

Samo Pjesnik zna ime
za onaj klobuk - šešir
urešen perom pijetla
koji mu je dugo bio
jedina obitelj
dok je stanovao
po dvorcima od blata

Samo Pjesnik te može
nahraniti pepelom
garom i lugom
opiti lužinom
shrvane mu časti

Samo Pjesnik
i mrtav te ljubavi
u stihu živom
najljepšom pamti.

Duško Babić