Oči su instrumenti za premjeravanje daljina
kalibrirani da putuješ njima
iza ptica iza ljudi iza neba
u susret očima Boga za megdan
tko će duže izdržati da ne trepne
ili se ne utopi u jezeru zelene boje
od koje su i tvoje oči tako zelene
i modre i sive kad ne žive
kad se ona okrene i ode svojoj majci
da joj bude dijete živa uspomena
prijenosnik klice ljepote što kliče
uzmi me dok sam bolestan na tebe
premjeri i moje daljine očima suženim
u suze očišćene za trnje i stvarnost
pod izgorjelim zvijezdama
uhvati me u tu zamku kao zvijer što iz očaja
napušta brlog gladna toplog mesa
dok ne pobijesni i poludi
od svog tog zelenila
od boje Njegovog oka
od dva muškatna jezera.

Duško Babić