Prosula se kiša
kao krušno brašno
sa prelomljene
pogače neba.
Sve bliži i bliži
opipljiv zvuk smrti
gutao je ulicu
i oči
zaronjene
u stoljetni mrak.
Zatvorila su se vrata
za maramom crnom
sapetom u vrisku.
Uz plačnu
crvenu mrlju
na asfaltu
cvilio je pas.
Cijeli dan
i sutradan
i još jedan dan
i još jedan dan...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: luciapavlovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!