Nagurat ću u ovu pjesmu toliko ljubavi da će ti biti neugodno
opsjednut sam tvojim licem priznajem i nije me briga
kako će o meni suditi anđeli pod bijelim čipkanim maskama
ti si fantazija i bol koja mi čupa kosti raste kao ljeto
kao vode morske kad ih plima odnekud s mjesečinom donese
zamišljam te na nekom novom kontinentu da si kraljica
a ja tvoj jedini podanik sluga koji ti ljubi pete i ramena
donosi mirišljave trave i soli za obredno kupanje u jezeru
zagrijanom vrelinom moje zaljubljene krvi dok zaranjaš tamo
a nisi bila (ne, nisi, ljubavi moja) nikad tako voljena
pa se ćutiš čista i poželjna gledaš me tim očima za koje
je bilo potrebno tisuću godina snivanja i snova da se otvore
u žaru takvom da noću pale lomače za grijeh sviju koji nas
zadužiše istinom baš ovakvom koju nosim u grudima
da volim te do smrti i dalje
jedina moja srećo
tek sam te počeo voljeti.
Poslano:
17. 08. 2013 ob 12:27
Spremenjeno:
17. 08. 2013 ob 12:32
Tudi tole pesem razumem popolnoma, ne da bi mi jo bila treba prevajati iz hrvaščine, ali "iz ljubezni".
Zanimivo, koliko teh vedno novih in novih kontinentov je. Vsi so enaki a vedno unikatni. Vredni (p)opisa....
Poslano:
17. 08. 2013 ob 12:34
Spremenjeno:
17. 08. 2013 ob 12:36
Je morda vonj morja, vetra "kriv" za tako strastno poezijo?
lp, ajda
Hvala dragi Peter, od srca. Svaki je čovjek kontinent, samo što žene imaju nešto ljepši reljef :)
Lijep pozdrav s mora !
Poslano:
17. 08. 2013 ob 12:36
Spremenjeno:
18. 08. 2013 ob 19:48
Zaljubljenost. Muškarac kad se zaljubi izgubi pojam gdje se nalazi, pa mu treba puno vremena dok istraži taj kontinent :)
LP
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!