Svaka je pjesma
baš svaka ljubavna
iako u tvojoj kući
nismo bili nikada
pa je razmještaj
namještaja
ostao isti
i palma u uglu
koja pamti svoje
tropsko podrijetlo

Svaka je pjesma
baš svaka ljubavna
noć obrisana s krovova
kulminacijom stiha
bez težine
dok si se ti snebivala
gotovo bešumna
u svlačenju
smetalo ti je zrcaljenje
grudi natekle od
gustog mlijeka
podrhtavale su oduvijek
tvoreći psihotički zanos

Svaka je pjesma
baš svaka ljubavna
sveži me u meso
zarij se u mene tako zrela
slike su na zidu zaista
od nepoznatih pejzašista
na granici podnošljivosti
kriju golotinju
unakažene prirode
iskrivljene dioptrijom
sna

Svaka je pjesma
baš svaka ljubavna
tvoja je majka ostavila večeru
u francuskoj kuhinji
u kući
u kojoj nikad nismo bili
kad ogladnimo
obrisat ćeš još jednu
noć s krovova
otvorit ćeš usta
posljednjom snagom
da te nahranim
piletinom i zelenim listom
salate koja pamti
baštu tvoje kuće
o kojoj ćeš jednom napisati
siguran sam
veliku ljubavnu pjesmu

Svaka je pjesma
baš svaka ljubavna
takvu ću te pamtiti
po zanosu u postelji
nepostojeće kuće.

Duško Babić