učim vas v imenu zemlje: v vaših srcih
je plesen, je nitkasta tvar zavisti, žalost!
a na zvezdnih poteh še plešejo rubini in
moja senca ima mišičasto telo, boke iz
koščene preje in lica iz medu. začarane
ptice gnezdijo v mojih meglenih očeh in
vsako jutro me znova presenetijo vroče
iskre neba. s steklenimi prsti dneva si
ceste mažejo veke, z mastno želatino
preživetja si mimoidoči natirajo sklepe:
hude muhe prežijo na brezpotjih, hud
duh veje nad izsušenimi tolmuni, nad
divjimi ponikalnicami. a moje dlani so
še vedno mokre od ljubezni in sramu,
moja malha je še polna utekočinjenih
melodij in prežganega sladkorja, moj
bog ima vulkanska moda in sesirjene
ustnice, zato vas blagoslavljam kakor
blagoslavlja norec zasanjane zverine:
pojdite in naučite ljudi veselja, da bo
črv v rani sveta zavreščal od bolečine.
FROM THE BOOK OF PSALMS
učim vas u imenu zemlje: u vašim srcima
je plijesan, končasta tvar zavisti, žalost!
a na zvjezdanim putovima još plešu rubini i
moja sjena ima mišićasto tijelo, bokove od
koštane pređe i obraze iz meda. začarane
ptice gnijezde u mojim maglovitim očima i
svako jutro me iznova iznenade vruće
iskre neba. sa staklenim prstima dana ceste
premazuju svoje vjeđe, s masnom želatinom
opstanka mimo hodajući si masiraju zglobove:
strašne muhe vrebaju na bespućima, strašan
vonj se vije iz virova isušenih zdenaca, nad
divljim ponornicama, a moji dlanovi su
još uvijek mokri od ljubavi i srama,
moj torbak je još pun razvodnjenih
melodija i prepečenog šećera, moj
bog ima vulkanska muda i usirene
usnice, zato vas blagoslovljavam
kao što luđak blagoslovljava sanjive
zvijeri: idite i naučite ljude radosti, da
i crv u rani svijeta može vrisnuti od bola.
Komentiranje je zaprto!