***

Zaboravljaš kako zvuči tišina. Veduta.

Ispod buka, zaglušujuća huka.

Krnjatkom vida okrznuta

kapljica prsnula je

preko kamena u nebrojenost istina

da bila je

i da će opet biti cjelina

nekog drugog vremena

i prostora, koji osim sebe

neće tražiti

ni zrno drugog prostora

za slamanje svjetla, tik

prije pada

u dubinu svega svoga

što se od sebe u sebi nikad ne odvaja.

breza