negde u nekom ćošku
zaboravljena,
izgubljena
bila je ova pesma moja...
tražio sam je, tražio
i kada sam već i nadu izgubio...
našao sam je!
"i pojavi se,
u mislima mojim jedna želja,
možda i vizija,
možda… samo jedan san
na nebu zvezda,
kao prkos svemu,
kao osveta moja i tvoja,
ljubavi naše zabranjene…
nemirne ravnice moje,
duh u srcu svom nosim,
ponosim se sa njom,
a znam i umreću zbog nje…"
i kada znam da gubim
ne odustajem
jer gubiti treba znati i priznati...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Korponai Ivan
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!