Ako i kiše budu lile

kroz misli crne

Ako i magle i stûd

zalede korake

Ako pogled ispijeni

bez nade zaluta
u tajanstvima svijeta

Ako i ne krenu za nama

ptice koje nisu doletjele

zime koje se nisu ugrijale

ljeta koja nisu sagorjela

Ako više ne oživi

glas naših pločnika

i ne zaguguće fantazija

o našoj neuništivosti

Ako crne kiše budu lile

cestama koje nikada nisu

stizale u naša svitanja

koje nikada nisu plakale

za odjecima naše sudbine

Ako i svi vlakovi prođu

bez riječi, bez otkucaja srca

bez žamora i zagrljajâ

Ako i ne zaustimo više

ono što nikada nismo izgovorili

kapnut će kaplja

i mi ćemo znati da tkale su je

naše daljine, da stari kestenovi

Novog Sarajeva čekali su

kao što majke čekaju

sinove mornare, kao što

sva ušća svijeta čekaju

da u san uplove

daleki izvori kristalni

mirkopopovic