Izgledala je kao pajac,
U kaputu neodređene boje
S rombovima na grudima,
Dok je na stanici čekala
Noćni voz za Bukurešt.
Sokovi međunožni,
Kojima je grijala
Nepoznate muškosti
(Za par zgužvanih cenera)
Pržili su gaćice s motivima tratinčica
I ulijevali se u korito raskomadane nevinosti.
Razjedenog raskoraka ušla je u
Noćni voz za Bukurešt.
U kupeu boje trulih snova
Hvatala je pahulje
Posljednjeg dječjeg decembra,
Čekajući konduktera
Da mu ponudi ostatke sebe
I tako plati kartu za
Noćni voz za Bukurešt.
I baš je izgledala kao pajac
U kaputu neodređene boje
S rombovima na grudima
Dok je kroz prozor gledala majku
Kako je pogledom traži na posljednjoj stanici
Noćnog voza za Bukurešt.
Poslano:
25. 07. 2013 ob 18:27
Spremenjeno:
25. 07. 2013 ob 19:32
Poslano:
29. 07. 2013 ob 00:12
Spremenjeno:
30. 07. 2013 ob 04:50
Težko je pisati o težkih življenjskih poteh tako, da pesnik ne zapade v patetiko ali razčustvovanost. Pesnica mojstrsko oriše vzdušje, ki ga prinaša takšen nočni vlak, kjer se stvari dogajajo, kot se edino lahko primerno času - v temi. Morda se v temi lirski subjekt tudi lažje izogne pogledu, ki ga čaka na zadnji postaji. Morda se nekaj niti ne zgodi, če se zgodi tako, da nihče ne vidi. Vsekakor je to pesem, ki z odlično metaforiko in aktualno tematiko zasluži čestitke,
Lucija
Sandra, čestitam...odlična pesma!
lp, Joakim
Sandra, čestitke : )
Lp, Marko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!