svi ti davni spomenari

su davno izblijedjeli

s točkastih fragmenata

njegove duše.

preludij izobraženih tvorevina

koje su mu nosile život

sasipao  se  u sićušna

zrnca pijeska.

nije više razlučivao

dolinu od planine

pješčanu plažu od mora.

njegovo izučeno znanje

u ovoj širokoj

fatamorgani vremena

nije predstavljalo ništa.

otvorio je posljednju knjigu

koju je držao u rukama

očekujući u njoj

spasonosni odgovor.

zaprepašten uvidi

da je knjiga prazna.

grčevito stisnu olovku

koja se odjednom nađe

među njegovim prstima.

iz nje prokapa crvena krv.  

tvoje znanje i  tvoj život  sam ja

ispiši me – progovori  krv.

vida