Sve mi nekakve smešne reči
padaju na pamet ovih dana,
možda zbog vrućine,
mada ne verujem,
onda bi mi pre padale teške,
možda zbog težine,
ni to ne verujem,
onda bi mi sigurno padale tužne.
Reči.
Ovako, kad se samo izgovori
kao bezoblična množina,
deluje lako i bezazleno.
A nije.
I nisu smešne reči.
Smešan je samo njihov redosled,
na prvi pogled.
Na svaki sledeći pogled,
ni on nije smešan.
Pitanje smisla je pitanje shvatanja,
a to pitanje je jedino važno,
kada su reči u pitanju.
U smislu reči nalazi se misao sama.
Ona nikada nije smešna.
Može biti tužna, mudra,
setna, duhovita, radosna.
Smešna ne.
Reči su izraz misli
i odraz razmišljanja.
Ovih poslednjih dana
padaju mi na um
neke čudnovate reči.
U početku sam mislio
zaista, da su smešne.
Sad vidim da nisu.
Moje su.
Poslano:
29. 06. 2013 ob 20:03
Spremenjeno:
29. 06. 2013 ob 21:42
Milene, reko sam kompjuteru da mi zapamti ovu pesmu. Treba mi opomena, da, kad se tako dogodi i tu i tamo ostanem bez reči, tako i treba da bude. I smisao, ponekad, mora da ćuti. Čak ću pokušati biti bolji od kompjutera i sam zapamtiti ovu pesmu i sam se opominjati. Juče je umro moj drug, jedan od onih, što ostavljaju prazninu u smislu. Ali i 'tišina' je reč i čovek je pesnik i kad ćuti.
Poštovanje, Đorđe
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!