sanjivi koraci vremena

prekoračuju

nedorečena razmeđa

mentalnih putova

u zamršenoj pređi

pothlađenih pletilja sjete

u dubini bisernog oka

krokodila vidiš

u zjenici kucaš

i zavidničke klade valjaš

ako ne zatvoriš vjeđe

žuta će pjega poželjeti

oživjeti sjenke

skamenjene letargije

iz zapretanog gnjeva

što čuči iza presušenih

virova straha

s naslovne strane

prolistanog jutra

trepćeš

zrikavci ispod prozora

otvorenih kapilara udišu ozon

i ne prestaju naricati

među grančicama nade

pitaju se čiji je bozon  

obećanja bljesnuo

nad umirućim kvantom

iščekivanja

i tko to umiva sunčane strane

tko to češljem krošanja

čuperke svjetlosti

češlja

na kraju tunela

Jure Drljepan (JUR)