tražim te
jer te nije bilo dugo već
pred izlogom antikvarnice
da me čitaš

kroz riječi
koje ti htjedoh reći
zato morala sam
ispružiti ruke
izlistale
među koricama

u želji da te ne izgubim

(netko bi rekao
potpuno si u pravu
upirući pogled u nebo
tamo gdje
ranjeni oblak
možda iskrvari
uz memento za snove)

od ljubavi ne odustajem

iščekujući sve nemoguće
trebalo bi da prevarim vrijeme
spuštajući pogled

zatalasam se u ritmu
neodrođene bliskosti
jer sve si moje
i ruke
ovog jutra
posvetio svjetlom

prodirući duboko bljeskom
kroz dvostruka ogledala
sobom okružen
mojim traženjem
nedirnut

Danja Đokić