Netko i o(p)stane na kraju


u napuštenom okviru
prozorskog stakla

jesi li mogao naslutiti
sve izlaske iz tame
krugovima u kojima sam
uduvijek brisala ambise
(iako ih  odavno već ogradih
bedemima od  bezizlazja)

evo uzdigla sam se
do najviše točke
padajućih odluka
i stavljam žuti abažur
oko obezglavljenog sunca
kao nagovještaj tek

(da, to je mogućnost
neke svjetle strane
budućih pokajanja)

kad sve ovo prerasta
jednostavno u biti
i možda će bolje
odgovarati
na kraju krajeva
nama svima

ne, ne čini ti se
ništa što nije
evoluiralo srcem
i razasulo krvne pločice
u samoobrani
od samoće sebe
kao još jedine mogućnosti
zavještanog  
sutra malo

ne postoji

i više od toga
kad se otisnem
od isprane lakovjernosti
gradeći pristaništa odavno
potopljenim brodovima

Danja Đokić