Pošećereni  ne bi nikada izdržali ono što mogu posoljeni,  a posoljeni – što bi oni sa šećerom? Šećer bi im ubio osnovnu strukturu, s kojom ih je zamijesio Stvoritelj. Pošećereni vjeruju sebi, jer se rađaju sa sobom. Posoljeni vjeruju Stvoritelju, jer su još mala djeca koja uče i trebaju njegovu zaštitu. Zato ih Otac-stvoritelj najviše voli jer i oni najviše vole i trebaju njega.

Tužna je priča s odraslom braćom koja su otišla u svijet i zaboravila svoju malu braću i sestre. A ne bi trebali, jer jednom kada ostare i kada se cijeli život posut šećerom počne topiti, pod kišama starosti, poželjet će posjetiti svoje rodno mjesto,  vratiti se Izvoru života. Tko zna, da li će ih tamo još netko čekati?

vida