grobljem pobožnih preletača
popadale haube
i po dva-tri kotača
cvetali između felni
mladi neveni
(žuto – jedinica mere za raspadanje)
sleti, moj beli golube
sakupi krila umazana crvenom
bojom iz obližnje
autolakirarnice
ne čekaj kišu
spraću ti pesmom
(sad ću ja, sad ću...)
jer i crnom se vragu pišu
pesme, zašto ne i za ptice
naše bližnje
Potvrda onog što odavno znamo.
Da je Jagoda Nikačević sigurno najbolja savremena srpska pesnikinja.
Drago mi je što i ovde mogu da čitam njenu poeziju.
Hvala, Milene! Cenim tvoje mišljenje i polaskana sam ovim rečima, mada to, jednostavno, nije tako.
Srdačno,
Jagoda
Odgovorno tvrdim da jeste!
Pozz
M.
Barve ognjiča in rdečega laka, barva odvrženih stvari in življenja, ki klije med njimi in se spreletava s pesmijo - duhovit pomislek; če hudiču pišejo pesmi, zakaj ne bi še navadnim bližnjim pticam ... Srž poezije, ki tako nevsiljivo štrli iz pesmi. Čestitke,
Ana
Hvala, Ana :) Iskreno sam obradovana komentarom i prijemom pesme.
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!