
grobljem pobožnih preletača
popadale haube
i po dva-tri kotača
cvetali između felni
mladi neveni
(žuto – jedinica mere za raspadanje)
sleti, moj beli golube
sakupi krila umazana crvenom
bojom iz obližnje
autolakirarnice
ne čekaj kišu
spraću ti pesmom
(sad ću ja, sad ću...)
jer i crnom se vragu pišu
pesme, zašto ne i za ptice
naše bližnje
Potvrda onog što odavno znamo.
Da je Jagoda Nikačević sigurno najbolja savremena srpska pesnikinja.
Drago mi je što i ovde mogu da čitam njenu poeziju.
Hvala, Milene! Cenim tvoje mišljenje i polaskana sam ovim rečima, mada to, jednostavno, nije tako.
Srdačno,
Jagoda
Barve ognjiča in rdečega laka, barva odvrženih stvari in življenja, ki klije med njimi in se spreletava s pesmijo - duhovit pomislek; če hudiču pišejo pesmi, zakaj ne bi še navadnim bližnjim pticam ... Srž poezije, ki tako nevsiljivo štrli iz pesmi. Čestitke,
Ana
Hvala, Ana :) Iskreno sam obradovana komentarom i prijemom pesme.
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!