ušla je kod maglaja
u sjenu jednog bagrema
kao u autobus
i ljubeći je bobu po bobu
jeo sam iz njenih usta
grožđe koje je rađalo oko nas
na svim vrbama nemogućeg
od čijih sam grana oduvijek
pravio frulice za njezin ples
kad haljina joj lahka postajaše
uvećana sjena okretanja
malih suncokreta u očima
urednica
Poslano:
30. 05. 2013 ob 18:57
Spremenjeno:
30. 05. 2013 ob 22:47
Čarovnija trenutka, sence in giba, zvoka in miline ... tebi uspe, da ne preideš v sladkobo, ampak ostajaš v čisti in jasni liniji lirike, v kateri se bralcu odpre vesolje. Čestitke,
Ana
Poslano:
30. 05. 2013 ob 19:04
Spremenjeno:
30. 05. 2013 ob 22:48
točno to, mensur ne piše pesmi ampak, gladko; čarovnijo! Njegovo srce - zatočišče za pesem, se mi pa zdi, da se tam (s-po)zna tudi sama in rada kaj nauči. Jap! bolj res ne znam povedat,
pozdrav i poštovanje,
Jure
Poslano:
30. 05. 2013 ob 19:57
Spremenjeno:
30. 05. 2013 ob 22:48
Evo, da i ja ponovim: čarobno!
hvala Ana, Jure, Jagoda, istinski sam sretan zbog vaših prelijepih riječi , jako, jako ste me obradovali i velika mi je čast
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!